Senđijevi reporti

Čitam ja tako malo ove reportove tu na forumu... mislim dečki svaka čast, al dosadno brate za popizdit...
Ne znam tko se još danas od aktivnih međikovaca sjeća Ivana Senjanovića (Senđija), ali eto, on je jedan moj frend koji me prije 100 godina navuko na ovu zlu igru. U međuvremenu se skinuo i uspio u životu, a ja eto još igram međik
Nego, vratimo se na temu. Senđi je u doba svog međikanja pisao reportove sa svih turnira na kojima je sudjelovao, a i nekih na kojima nije sudjelovao.
Našao sam te reportove danas na kompu i plakao od smijeha čitajuči ih.
Uglavnom, postat cu te reporte ovdje, da ih se stari međikovci prisjete, a novima nek posluže kao poticaji pisanje svojih.

VELIKI PRERELEASE TURNIR "ODISEJE"
U Zagrebu,
23.9.2001
by Sen Đi

"Dođite, dođite, bit će kurvi, droge i mađioničara!" - tako je govorio Alen Magdić u Estradi tjedan dana prije dugo očekivanog prerelease turnira Apocalypse.
I pitam ja vas sada - gdje su bili mađioničari?!

Toga dana sam iz kreveta ustao neopisivom lakoćom, i odmah sam nazovao mojih nekoliko ful-nabrijanih-do-jaja frendova. Naravno da su svi već budni, pa neće valjda prespavati najveći Međik događaj u sezoni! Brzo sam se odijenuo, nabacio jedan "zgodan sam i ja to znam" smijeh, poljubio ženu i djecu, te otišao do autobusne stanice. Tamo su me, po dogovoru, čekali moje Međik kompe i već smo se za dvije minute našli u devetki na putu u Močvaru. Put je brzo prošao uz pijesmu i ples, i hrenovke u lisnatom, čak je tu i par dobrih fora palo
(Filip:"Dovraga, još uvijek nemam tu 4 pticu, morat ću da je zamijenim sa nečim. Ali koja je najbolja zamijena za pticu?"
Denis (k'o iz topa): "Lotus Guardian!" ).

~ 0 ~

Ja sam vam lijepo prije samog turnira pročitao apsolutno SVE članke na Internetu napisane na temu "kako biti bolji Međikovac" i mogu vam sa sigurnošću reći da sve njih možete lijepo objesiti mačku za rep. Jer ja sam tamo toliko idiotizama pročitao, od savijeta poput "ako su vam sva tri rareova u Invasion starteru Skizzik, obavezno igrajte crveno", do bisera poput "tri tjedna prije turnira nemojte se tuširati kako bi smrad zbunio protivnika" (bojim se ovo su neki čak ozbiljno shvatili), ili "tijekom cijele igre obavezno da zbunite protivnika pjevušite pjesmicu o maloj vjeverici i tri bijela miša" (ovo sam i pokušo, ali me je Laci tako ošinuo pogledom da sam skoro infarkt doživio).

Moram priznati da mi nije baš bilo jasno kako to da ljudi ne varaju na tim prereleasovima, pa kao da bi teško bilo zamijeniti Urza's Rage koji dobiješ u Invasion starteru sa nekim lošim rareom kojeg neopaženo izvučeš iz džepa. Ionako su svi zauzeti slaganjem svojih špilova, tko će te skužit? No Škot (više o njemu poslije) mi je lijepo objasnio da je to nemoguće jer Laci uvijek prije samog turnira radi analnu potragu za kartama, pa svi znaju da on ne napušta kuću bez svojih bijelih gumenih rukavica.

Kad smo već kod Lacija - e, ljudi kunem vam se, taj tip je pravi manijak. Sijećam se kako je samo označio početak prošlog turnira...
Laci (s pjenom na ustima): "IDEMO, SVI NA POD, RUKE IZA LEĐA! OVO JE SLUŽBENI POČETAK TURNIRA, OTVARAJTE BOOSTERE SAD, SAD, SAD!!!"
Neki jako pametan dečko (panično): "Ne mogu ga otvoriti, ne mogu ga otvoriti!"
Laci (žila na sljepoočnici mu pulsira): "ŠTA?! TI TO MENI REMETIŠ ORGANIZACIJU?! MAGDIČU, DAVAJ VAMO TAJ OTVARAČ BOOSTERA!!!"
Magdič (zbunjen i zaplašen): "Ovaj, Laci, to ne postoji..."
U tom je trenutkom Laci zubima rastrgao booster pred očima preneraženog nekog jako pametnog dečka.

Ma zezam se ja, Laci vam je dobar k'o kruh. Ne bi on ni muhi naudio. Ali pive mu se ne približavaju...

~ 0 ~

Nakon prijava, negdje oko 11 sati (turnir je kasnio unatoč prijetnjama Lacija da se ne čeka niti minute), došao je i čas otvaranja boostera. Dobio sam većinom smeća, jedino vrijedno spomena bio je Lighting Angel iz Apocalypse boostera.
Sva sreća što tu jezu šaljem dalje... Molim Laci, ne šaljemo karte nikome? Igramo sa onim što smo dobili? Ali Laci ja nemam ništa pametnog! Šta kažeš? Da odjebem malo?

Ah, dobro, već vidim da ću na ovom prereleasu morati pokazati apsolutno sve što znam i umijem o deck constructionu.

Tu stvarno nemam sad što opisivati - složio sam nekakav crveno-plavo-smeđi dekić koji mi se učinio najboljim s obzirom na dobivene karte.
I sa tim sam smećem krenuo u vrli svijet...

~ 0 ~

Oh, kakvog li iznenadženja! Pa moj prvi protivnik je Ivan Ivčec, osoba koja me u djetinjstvu operušala za nekoliko Undermineova i Urza's rageova. Taj momak je najprofesionalniji derač klinaca kojeg sam ja u životu vidio. Ima one spike, "joj daj da ja to malo vidim, joj fojlane ptice, to je jako zgodno, evo tebi majstore kesica (deck protector, op.u.), a ti meni tu ptičicu vamo... Oh, što je ovo, ooo pa dobar dan Scuta, dobar dan..."
Kad me taj dan prvi put pogledao zgadio mi se život. No to me on samo još uvijek malo mrko gleda poslije one podvale. Ne znate za tu priču? Pa bilo je to prije dva-tri tjedna. Ekipa iz razreda se dogovorila da Škotu, našem dežurnom dugokosom rokeru, kao jedinoj osobi koja još nije bila u Estradi, damo hrpu commona i među njih stavimo Urza's Rage, te ga pustimo među one lešinare u Estradi da vidimo reakciju. I tako, naravno da je prva osoba koja je došla do Škota, koji se bio pravio da je potpuni početnik koji ne razlikuje common od rarea, bio Ivčec. Nepogrešivim instinktom se zaletio do njega i uzeo onu hrpicu u ruke, dok smo mi ostali sve to hihoteći se gledali sa strane. Nikad neću zaboraviti Ivčecov izraz lica kad je ugledao Rage! Kunem se da su mu se oči zacaklile nekakvim paklenim sjajem... Vidio je Ivčec da je stvar ozbiljna, te je pokušao odvuči Škota na neko mjesto sa manje ljudi da ga na miru odere... No tu sam na scenu stupio ja, ono kao slučajno baš tuda prolazim. Ivčec je shvatio da sam ga skužio, te me pokušavo ušutkati, ali prekasno...

"URZA'S RAGEEEEEEEEEEE!!!!" - zaderao sam se naglasnije što sam mogao, i začas su se oko Škota skupili svi derači iz Estrade, i počeli nuditi karte poput Scaled Wurma, Beast of Burdena i sl. karate koje se uvaljuju klincima. No Škot potpuno kretenski (tj. majstorski) pita "ima li tu netko nešto što leti?"
Vidi Ivčec da je vrag odnio šalu, i da mu Rage klizi iz ruku, pa igra na veliku kartu - nudi Mahamoti Djinna. Nastade tajac, svi očekuju Škotovu reakciju, koji (zbilja je pravi mag!) 2 minute proučava kartu, a zatim kazuje jednu od najboljih fora koju sam ja u životu čuo, a od čega se Ivčecu dan danas diže kosa u zrak: "Dobar je. Imaš li istog takvog u zelenoj boji?.." U taj je tren, također po dogovoru, uletio je Filip i trejdao Rage za neki fojlani common (Škotov komentar: "Baš sam htio neku takvu karticu koja svijetluca!").
Jasno da smo mi Ivčecu poslije pola sata objašnjavali da je sve to bila šala, da ga ja ne bi onako đubretarski cinko u stvarnosti, no to je kao da govoriš zidu! Ivčec se od toga dana na mene duri, a ja od tada cijelo vrijeme pazim da me Ivčec ne udari.
S leđa.
Štapom.
No dobro, došao je red da i zaigramo. Dobijam na kocki i odlučujem igrati prvi. Ne sjećam se što se događalo prvih nekoliko krugova, no sjećam se da se u petom-šestom krugu kao jedini creature na stolu našao moj Spineless thug. I tada se dogodilo - upravo sam vidio najgluplje odigrani potez u mojoj karijeri Međikovca. Ivčec na mog Spinelles Thuga casta Spinall Embrace!
"LAAAAAAAAAAAAAAACIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"
- zaderao sam se preko cijele sobe. "Hej, kakva je ovo galama, šta se tu događa?" - odmah je spremno došao ponajbolji, ako ne i najbolji judge u ovom dijelu Europe, čovjek kojim se ponosi svaki Međikovac čitave Hrvatske - Ladislav Župčević. Ovaj, Župančić.
"Laci, Laci, ovaj zločesti Ivčec me pokušao svarat! Htio je odigrati svoj Spinall Embrace na mojeg Spineless Thuga, a Spineless Thug nema kičmu!!!"
"Ja ne znam što je on pušio, pa to nema nikakve vez..." - pokušao se izvuči zločesti Ivčec, no Laci ga je profesionalno prekinuo usred rečenice. Nagledao se on varalica u životu.
"Znate šta, ja sam judge več pet godina i nikad nisam vidio nešto ovako! Ovo čemo mi morati riješiti na random, kako uostalom riješavam sve dvojbe oko pravila! Bacamo kocku, ti si Ivčec par, ti mali nepar, pa tko dobije - dobija partiju."
Ispalo je 3.

~ 0 ~

Mogu vam reći da sam sa ova tri osvojena boda u džepu već bio manje nervozan. Ta ovo bi na kraju moglo i dobro ispast... Tek što to promislih, svatih da je moj slijedeći protivnik El Đi Mlađi, najbolji-super-mega-turbo-da-se-zbljuješ-cool Međikovac u Hrvata! Internetom kruži vic da će karta koju Finkel stavi u deck biti bennana 2 mjeseca poslije. Ako je to istina, onda za El Đija Mlađeg vrijedi to isto, samo je vremenski razmak mjesec dana. Moram priznati da sam osjećao prilično strahopoštovanje pred velikim El Đijem Mlađim. Znao sam da će ovo biti teška partija. Srećom, opet sam dobio na kocki i dobio prednost igranja prvi. Zgrabio sam prvih 7 karata, i zaključio da mi je početna ruka (hand, op.u.) nekakva srednja žalost. No onda sam shvatio da sam povukao POBJEDU, jer da, to je bila ona, jedna i jedinstvena - Scarred Puma! Igrao sam mudro i odmah prvi krug spustio zemlju. No tad je na svoj turn došao El Đi Mlađi, koji se ovaj put odlučio na taktiku imitacije, naime učinio je isto što i ja - spustio zemlju i rekao mi da igram. Znao sam da je ovo moja prilika - spuštam drugu zemlju, tepam ih obje i za dvije mane castam moju vjernu Scarred Pumu! Pogledah ga. Mišić na licu mu je zatitrao, a su mu se oči suzile dok je grozničavo tražio riješenje. Šok, strah i nevjerica očitavale su se na El Đijevom licu - znao je da mu je jedina šansa da ostane živ counteriranje Pume. 10 je minuta pregledao svoj hand, dok su mu masne kapljice znoja orosile čelo. Lice mu se zgrčilo u bolnu grimasu. No spasa nije našao, te me pogledao uplašenim pogledom kao da me moli; a zatim je pognuo glavu, i sa suzama u očima predao partiju...

~ 0 ~

El Đi Mlađi još uvijek nije bio došao k sebi (stalno je ponavljao nekakve nebulozne rečenice tipa "Ja sam mala smreka što u Čečenskoj šumi raste" - mislim stvarno, što neki ljudi teško podnose poraz!), a već mi se na putu k prvom mjestu ispriječio novi protivnik - moj vrli prijatelj Denis! Taj vam tip isto ima talenta za klince derat. On vam naime svaki dan dežura ispred More Comicsa od 10 do 20 (to je puno radno vrijeme, u školu ne ide), i iz sjene zaskače male nevine klince sa upravo kupljenim boosterima. Kad onako ružan zaskoči jadno dijete iz sjene, jasno je da je klinac u šoku, pa se nerijetko događalo da mu djeca, na rubu plača, besplatno daju sve karte iz boostera. Govorka se da sada djeca u More Comics idu organizirano, u grupama po troje. Legendarna je i priča po kojoj je neki klinac, nakon što je u boosteru izvukao Urza's Rage, znajući da ga Denis čeka na izlazu, sakrio taj isti Rage u hlače. Svjedoci se kunu da su taj dan vidjeli neko dijete bez hlača kako biježi trgom bana Josipa Jelačića.
No to nije sve! U zadnje vrijeme Denis zaskaće svu djecu na ulici koja u ruci imaju neku kartu (sve češće čeka mališane u kontenjeru ispred vrtića), i sve mažnjava, pa bila to karta od Pokemona, bele, pa čak i kazališne predstave. Sva su mu djeca potencijalna žrtva, i sve ih tako pažljivo gleda ispod oka, da bi netko neupućen mogao misliti da je pedofil ubojica. Kunem se, nakon što sam jednom dobio Undermine, pogledao me tako da sam mislio da će me silovati...
Tu ću sa opisima Denisovih "junaštava" stati jer ne želim da ovo bude prvi prerelease report koji je samo za čitatelje iznad 18 godina...
Naravno, ako Laci sve ne izcenzurira...
A sada se pripremite za najđudniju stvar koju ste u životu čuli. Naravno, govorim o samoj partiji s Denisom, koja kao da je izašla ravno iz "Zone Sumraka".
Bilo je to ovako...
Ovaj put nisam imao sreće i spušio sam na bacanju kocke i Denis je odlučio igrati prvi. Oboje smo vukli po 7 karata, te odlučili zadržati prvu ruku. A tada se dogodilo nešto što neću zaboraviti čitav život - Denis je rekao "dalje". Da, upravo tako, uzeo je prvu ruku bez ijedne zemlje. Nije mulligano! Još je i kartu trebao discardat na kraju kruga!
U redu, meni još bolje. Vukao sam kartu i spustio zemlju, te rekao Denisu da igra. I on je vukao kartu, no opet nije spustio zemlju. Meni je pak drugi krug za dvije mane uletio Benalish Taper. Treći krug Denis ponavlja svoju već ustaljenu šablonu - vuče kartu, malko promisli, kaže "dalje" te discarda kartu.
I tako svaki krug! Ubio sam ga za još tri turna, s nekoliko creatura (ne mogu se sijetiti točno kojih).
Druga je partija bila identična prvoj (čitaj: Denis nije spustio nitijednu zemlju). Nakon što sam ga i drugu glatko dobio, nisam mogao odoljeti da ga ne zapitam: "Zašto? Zašto pobogu nisi spustio niti jednu zemlju?"
Njegov odgovor će me zauvijek progoniti u snovima:
"Zaboravio sam."

~ 0 ~

Naravno da se tada već po Močvari i inozemstvu pronio glas "da neki mali dobija sve na turniru za manje od tri minute". Pričalo se o "Finkelovom dugo izgubljenom bratu", a neki su mislili da sam sin samog Sotone. Tako mi je nakon treće partije u posjet malo došao Laci...
Laci (ljutito): "ŠTA TI MISLIŠ TKO SI TI? EL ĐI MLAĐI MI JE SAD U SUZAMA DOŠ'O I REKAO DA SI GA TI DOBIO NA TURNIRU ČIJU JE POBIJEDU VEČ UNAPRIJED MASNO PLATIO! I REKAO MI JE, A IMA PRAVO, DA ŠTA JA TU SAMO MIRNO STOJIM UMIJESTO DA ODEM I PLATIM NEKOME DA TI STRGA KIČMU!"
Ja: "Znači turnir je namješten...?"
Laci (totalni šiz): "NARAVNO DA JE NAMJEŠTEN!!! ŠTA TI MISLIŠ OD ČEGA JA I MAGDIČ ŽIVIMO?! PA ODKUD MAGDIČU LOVA ZA SVE ONE DEBAKL VIDEO-IGRICE?! KAO ONO... (imitira Magdičev glas) Joj Laci, te video igre, pa to ti je novi hit među mladima, Laci! Tu lova leži! Profit!Baš imam ideju za jednu igru... Zvala bi se "Poslanik"... MA POSL'O BI JA NJEGA U PIČKU MATERINU!!! NITI KUNE OD TOGA NISMU VIDJELI! VRAG ODNIO NJEGA I TEHNIKU..."
Ja: "Sorry, fakat nisam znao; evo, prelazim na Pokemon..."
Laci: "ODLAZI ODAVDE I DA TE MOJE OČI NIKAD VIŠE NISU VIDJELE!"

Dobro.

NAPOMENA: ovaj tekst je izmišljen. Samo su likovi stvarne osobe, no ništa što ovdje piše ne mora da ima i najmanje veze sa stvarnošću.

Čestitam mojim prijateljima Filipu Turkoviću i Denisu Pristeru na osvojenim plasmanima (4. i 28. mjesto)!

ftk je napisao/la:

Ne znam tko se još danas od aktivnih međikovaca sjeća Ivana Senjanovića (Senđija), ali eto, on je jedan moj frend koji me prije 100 godina navuko na ovu zlu igru. U međuvremenu se skinuo i uspio u životu, a ja eto još igram međik

reci mu da ga je pozdravio Šu-Pak i da još uvijek negdje imam onaj foto-intervju sa Zorcom (moram samo potražit po bespućima hard diskoa moga)

ShuPac je napisao/la:

ftk je napisao/la:

Ne znam tko se još danas od aktivnih međikovaca sjeća Ivana Senjanovića (Senđija), ali eto, on je jedan moj frend koji me prije 100 godina navuko na ovu zlu igru. U međuvremenu se skinuo i uspio u životu, a ja eto još igram međik

reci mu da ga je pozdravio Šu-Pak i da još uvijek negdje imam onaj foto-intervju sa Zorcom (moram samo potražit po bespućima hard diskoa moga)

imam ja i to sa zorcom, al mislio sam dozirat malo po malo, ako bude interesa
svakako cu ga pozdravit od tebe

Ja imam s lacijem negdje sejvan ako postoji potreba...

Grga je napisao/la:

Ja imam s lacijem negdje sejvan ako postoji potreba...

daj, molim te mi to pošalji, ja sam mislio da je to izgubljeno zauvijek
f_turkovic@yahoo.com

Odlični su ti senđijevi reporti...
samo ih malo uredi da bude lakše čitanje i sve super!

ftk je napisao/la:

Grga je napisao/la:

Ja imam s lacijem negdje sejvan ako postoji potreba...

daj, molim te mi to pošalji, ja sam mislio da je to izgubljeno zauvijek
f_turkovic@yahoo.com

Poslano, zajedno s jos nekima koje vjerojatno imas, ali cisto da se nade

VELIKI PRERELEASE TURNIR "ODISEJE"
U Zagrebu,
23.9.2001
by Sen Đi




16.09.2001
okupljalište mladih
"Borongajka"

"Odmah do Disney Baby Shopa!" - kričao je Laci na web stranici najavljujući novo okupljalište - popularno nazvanu Borongajku. I dobro, dođem ja taj utorak na Arenu, očekujući nadmetanje i dobru zabavu. Kad imam šta vidit - sve kikiči od 4/5 godina, i Laci u sredini. Ništa od igrača kalibra Cicivivididinija ili Ivana "Dobar dan" Ivčeca. Zapravo je cijeli prizor izgledao
kao vizija raja za pedofile.

"Striček, imate šta za đoranje?" - odmah na ulazu upita me neko ružno dijete, još u pelenama.
"Evo ti, ružno dijete... Otkači se." - rekoh mu sa smješkom, vadeći Scaled Wurma iz džepa. Oh, kako obožavam biti đek... Što se u ovom slučaju nije
pokazalo previše pametnim, jer klinac umalo da nije doživio srčani udar:

"Sedam sa šest! SEDAM SA ŠEST!!!
STEEEEEEEVOOOOOOO!!!"

I stižu Stevo, Đuro i Svodnik +, te, kad su shvatili power i toughness, stavljaju kartu u sredinu i mastrubiraju nad njom.

"Ah, blažena mladost..." - promislim, te se probijem do Lacija.
"Laci, šta je ovo - dječji vrtić?" - upitah, no ne dobih odgovora. Očito je bio prezauzet sjedenjem na stolici.

"LACI, ČIJA SU OVO DJECA?"
"Koja djeca?"- odgovori mi. Reko sam vam ja da je tip bistar kad to hoće biti. Nabacim mu jedan "tko je ovdje lud?" pogled.
"Aaa, TA djeca. Ma to su početnici... Ne znam odakle ih ovoliko... Valjda se ovdje kote... Ne znam, ona dvojica se ne žale..."
Tek tad spazim skroz dolje u kutu Denisa i Filipa, te mi je odjedanput sve bilo jasno. Jednostavna jednadžba: Denis + klinci = deranje do gole kože.

Uz uzdah sjednem do Lacija, te mu rekoh: "To je jednostavno tužno... Tako iskorištavati tuđe neznanje..."
"Ah, šta češ... Čovjek nema riječi..." - složi se Laci, te se nas dvojica tupo zagledamo u pod. Tišina nije dugo trajala...
"Striček..." - dođe ono isto ružno dijete Laciju. "...ova karta iz bastrda koji ste mi prodali... Ova ankamon kartica je sa greškom... Nekako čudno svjetluca..."
Zagledamo se mi u kartu, kad imamo što vidit - foilani Pernicious Deed, za koji klinac greškom misli da je uncommon zbog foilanosti!
Prvi se snašao Laci...
"Evo ti moj album, pa si uzmi neku drugu."
"Oh, hvala striček, Bog Vas blagoslov..."

"NEEEEEEEEEEE!!!" - upadnem ružnom djetetu u riječ. "Ovaj, mislim, to ne bi bilo u redu prema mom bradatom prijatelju..." - koji me, btw, upravo secirao pogledom - "...Tako iskorištavati njegovu dobrotu! Uzeti mu bilo koju kartu, koješta! Znaš onu staru: Oko za oko, zub za zub, uncommon za uncommon! Zato evo, uzmi neki moj uncommon i pođi u miru..."
"Ma može i to, na vjeronauku nam uvijek govore da se dobro dobrim vraća..."
"I zato ču ti ja dati čak tri commona za tvoj ružni misprint!" - pokvareno ali, moram priznati, profesionalno se ubaci Laci.
"Isus je dobar, Isus je velik! Striček, samo nebo će vam platiti!"
"NE DAJ RUŽNOM ČETNIKU NIŠTA!" - panično upadnem, jer su stvari već izmicale kontroli - "Ovaj, mislim, ružno djete, opet si se polakomio. A sjeti se
evanđelja po Matiji 098-883-157... Shvačaš li što ti govorim?"

Ružno me je djete samo glupo gledao.
"Uzmi moja dva commona." - pojasnim mu.
"Blažene mi djevice Marije! Moja pohlepa je samog Sotone djelo! Naravno da su dva commona dovoljna..."
"Klinče, to je dobra ponuda, no pogledaj ovo..." - reče Laci potpuno mirno i
izvadi neku kartu iz džepa. Krajičkom oka ugledah ilustraciju, te Laciju pružim ruku, sportski podnoseči poraz. Bio je to Stream of Life.

"Tako mi svetog usisavača!
STEEEEEEEVOOOOOOOOOO!"

Poznato vam je što se dalje događalo - krikovi, svršavanje, te Lacijev osmijeh koji otkriva jadno stanje njegovih zuba.
"Laci... Kako možeš... Pa mogo bi mu biti otac..."

"Pare ne smrde. Joj da, umalo, zaboravih! Vidi ovo - parcijalni spoiler Odiseje!"

~ 0 ~

23.09.2001
klub "Močvara" u Zagrebu na Savi

Iako mi se sa parcijalnog spoilera Odiseja i nije činila nešto ludom, svejedno sam jedva dočekao prerelease, sav sretan što se uopće održava, s obzirom na događaje u Americi. No sve mi se čini da i izbije rat, i da u Močvaru ulete teroristi, Laci bi ih sve sigurno ubio u 3. krugu. I onda shvatio da su to turisti.

Tako je i ovaj prerelease počeo s ugodnim druženjem između mene i Lacija...
Ja: "LAAAAAACCCCCCIIIIIIIII!!!"
Laci: "Oh ne, to je Sen Đi - hrabri mladi pustolov, zaštitnik slabih i nemočnih, te nadasve dobar Međik igrač! Sad če me sigurno žicati one boostere koje je mukotrpnim pisanjem reporta zaslužio, a ja mu ih, o đubreta li mene, nisam dao! Znam - sakrit ču se iza vratiju!"
Ja: "Laci, vidim ti škembu."
Laci: "Oh ne, otkriven u prevari i stisnut u kut! Izgleda da mi nema bjega od pravednog i zgodnog Sen Đija!"
Ja: "Duguješ mi 3 boostera i majicu!"
Laci: "Za boostere čemo lako, ali s majicom nečemo tako!"
Ja: "Laci, nemoj da moram ružno pisati o tebi u reportima!"
Laci: "Oh ne, nemoj mene jadnog, zar me želiš na ulici gladnog? Tvoji su reportovi u mojem životu jedina vedra strana, bez njih je propala ona moja web... strana."
Ja: "Onda 3 boostera i majicu, molim lijepo."
Laci: "Evo, boostere dajem bez keša, ionako ih švercam iz Bangladeša! A što se majice tiče... DEEEEELLLAAAAAAAAČ!!!"
Delač: "Oink?"
Laci: "Skidaj majicu!"(zvukovi odljepljivanja znojne majice sa Delačeve kože)
Laci: "Evo je, veliki Sen Đi, majica prekrasna, komada jedan."
Ja (s gnušanjem): "Em što nije Međik, em što se cijedi!"
Laci (gađa i pogađa Delača majicomu glavu): "Samo trenutak!"(Laci odlazi u WC i tamo nešto čačka. Slavodobito izlazi noseći svoju potkošulju na kojoj je markerom napisano "MEĐIK")
Ja: "Zaboravi. Nema šanse."
Laci: "Ali to je prvoklasni proizvod! 100% pamuk!"
Ja: "Laci, to bi ja mogao eventualno nositi kao suknju."
Laci: "Imaš pravo - malo je prevelika... Hmmm... Očeš moje gače?"
Ja (sa slikama u glavi koje nikada neće nestati): "...Moje nade... Moji snovi... Moj želudac..."
Laci: "Ma evo ti moje dezenirane čarapice, imam ja prijave za prikupiti!"

Sad znate zašto smo kasnili 2 i pol sata.

~ 0 ~

I dobio sam tako ja neke karte, ajde ne mogu se požaliti, dobre su bile. I složim ja tako nekakav crveno-zeleni-bijeli dekić sa točno 40 karata (to je, po meni, najvažnije kad se slažu takvi deckovi). I nisam ga još ni istestirati pošteno stigao, kad li čujem ja: "PARINZI!" Naravno, odmah stampedo, razbješnjela rulja me gazi, ubijaju se djeca, samo da se prvi dođe do te oglasne ploče. Profesionalno, onako zetovski, izlaktarim Jozu i Produ i izbijem u prvi red parketa ispred popisa parova. Kadli imam šta vidit! Moj prvi protivnik na prereleasu je ujedino i moj najveći neprijatelj u životu, naravno jedan i jedinstveni - Ladislav Župančić ("Cigla" za prijatelje).

"Oh, opet ti." - nije baš bio oduševljen. No kad je Laci oduševljen?..

I tada sam shvatio. Shvatio sam zašto mi Laci ne daje boostere ni majice, zašto siluje male dlakave životinje, te naposljetku, zašto se nikad ne smije. Shvatio sam da tom divu, tom dobroćudnom divu kojega život nije mazio, treba samo malo ljubavi i nježnosti...
Laci: "Daj da ti sječem deck!"
Ja: "Baš si srce."
Na te se riječi malo zbuni, no svejedno ga nisam uspio izbaciti iz takta...
Laci: "Imaš foilani land, a nemaš deck protectore! Diskvalificiran si!"
Ja: "Nema veze Laci. Jesam li ti napomenuo kako si neodoljivo zgodan danas?"
Sad ga je već pomalo počela hvatati panika...
Laci: "Imaš preko 16 godina a nemaš osobnu! Zovem policiju!"
Ja: "Ali, ljubavi..."
Tad sam ga htio potapšat po guzi, ali sam se suzdržao jer nisam htio biti prvi čovjek u povijesti Međika koji je uzbačen s turnira zbog seksualnog
napastovanja Džadža.
Laci: "Ma znaš šta? Ajmo najrađe igrat..."

Moja je taktika uspijela.

"Debeli debil, ovaj, htio sam reći... Simpatični debeljko." - promislim u sebi, te mu presječem deck. Zatim oboje uzesmo prvi hand. Odmah je bilo jasno da je bio više nego zadovoljan sa handom. Moglo bi se reći da je imao punu šaku brade...

"Zadržat ću." - reče mi nakon što je 7 minuta promatrao ruku (minuta po karti, nije loše.) Ja zaista ne znam što je htio s time postići, jer je bio totalno mana zascrewan. No ni moj opening hand nije bio blistav, tako da sam imao podosta problema. Morao sam pribjeći i mojoj slavnoj metodi zbunjivanja protivnika vrhunskim trashtalkingom*!..

"Joj Laci, odličan ti je ovaj brat blizanac... Kako se ono zove... Darko."
"Nikša."
"Svejedno je odličan. Isti kao ti! Samo se on vjerovatno pere..."

Naravno da se pravio da me ne sluša, ali sam mu po raznim tikovima poput češanjem kože do krvi vidio da mu nije svejedno. A vidilo se i po njegovoj igri... Jer ipak, ne vidi se svaki dan netko tko sacrificea Blood peta kako bi dobio manu da kupi još jednom, zar ne? A takvih je primjera u Lacijevoj igri bilo napretek. Tako sam ga uskoro doveo do 2 lifea, a Firebolt mi se smiješkao sa vrha graveyarda... Nabacio sam moju facu # 6, poznatu i kao "faca Španjolske inkvizicije", ono kao, "mogu te razapet kad mi se sprdne."

"Sen Đi? Sen Đi prijatelju?" - počelo je kad je shvatio da mu poraz ne gine. "Nemoj me ubiti, nemoj me ubiti molim te! Misli samo na moju ženu i moje troje male djece!"
"Laci...
Ti živiš s mamom."
"Ali imam ambicije..."
"TI? Ti koji si u godišnjaku iz srednje škole pod pitanje Što želiš biti kad odrasteš? napisao Visok ???"
"Bar nisam nerealan."
"Laci... Sad ću upotrijebiti onaj Firebolt, u redu?"
Tad mi je Laci izveo pravi mali kazališni komad.
"Ne! Imaj milosti, ne! Život mi je koma, Međik mi je sve u čemu sam dobar. Jedino sam se u lminfu mogao zaposliti, a i tu me slabo plačaju, jer potrošim 1500 kn impulsa mjesečno tražeči pornografiju po Internetu! Ma kakva web-stranica, nju ionako updateam jedanput u dva tjedna!.. Nemoj..."
"Šta mi tu kukaš, kukavico jedna? Da imaš malu činovničku plaću? Koješta!
Koliko god da te plačaju - previše je! Pa ti samo cijeli dan igraš Međik! Imaš li uopće završenu osnovnu školu?"
"Imao sam teško djetinjstvo - otac me se odrekao, a majka me pobacila!"

Firebolt popračen Lacijevim vrištanjem. Sve mogu podnjet, ali loše fore ne.

~ 0 ~

I tako je bilo 1:0 za mene. No sudbina se tada okrutno poigrala samnom. Najprije sam morao mulliganat do 4 (!), a zatim zam vukao same landove, tako da me Laci pregazio istim onim Blood petom iz prve partije. Bio sam na jedan life, i shvatio da mi ne preostaje ništa nego...

"Laci? Laci prijatelju? Nemoj me ubiti, nemoj me ubiti molim te!"
Laci je imao onaj luđački sjaj u oku.
"Dao sam ti najbolje godine života! Pisao sam tekstove o tebi i u tvoju slavu, a sad me namjeravaš ubiti najobičnijim Blood petom? Nemoj molim te!"
Lacijev sjaj u oku je samo postao još očitiji.
"NEMOJ Laci, imam ja veze! Što kažeš na to da budeš lice s naslovnice 13. broja časopisa "Moja Kuhinja"? Ne? A vidiš li se u finalu Turbo Limach ShowAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA?!!!"

TUP! Blood pet ide do kraja.

~ 0 ~

Tada je isteklo vrijeme, pa smo završili 1:1, kako je možda i najpoštenije.
Sa olakšanjem sam otišao potražiti frenda, kojeg ne smijem imenovati, samo da bih ga našao na podu u plaču.
"Što se dogodilo?" - upitah ga...
"Onaj ružni..." - tu
je sad rekao ime koje ne smijem ponoviti - "...me je prevario! S dna librarya je, šmrc, izvukao Kitar's Wrath, to ti je onaj novi Wrath of God, šmrc, i stavio ga na vrh turn prije nego bi ga ubio! Šmrc! Čak je i oznaćen bio, sav nekakav spigan..."
"Zaista? Pa taj je tip najobičnije đubre! Idem viditi što Laci može učiniti..."

Bio sam zaista užasnut tim sramotnim činom. Također moram zamoliti revoltiranu javnost da ne tuče Svodnika (jer će mnogi zasigurno u njemu prepoznati đubre iz priče). Uvjeravam vas da Lošnost Koja Stoji nema nikakve veze sa ovim.

I tražim tako Lacija, a njega nigdje... No srećom, naišao sam na njegovog vjernog pomočnika...
"Pavuna, gdje je Laci?"
"Otišao je tražiti svoju sudbinu."
"Što to znači?"
"Na WCu je."

(tri minute i jedno pranje ruku poslije)

Ja: "LACI!"
Laci: "Nisam ja, majke mi! Pavuna stalno jede kukuruz!"
Ja: "Laci, jednog mog frenda su prevarili. Što ti radiš u sitacijama netko kaže da ga je protivnik prevario, a on kaže da nije?"
Laci: "Šamaram obojicu."
Ja: "Laci, ozbiljno! To se zaista dogodilo, a mislim da to nije ni prvi ni zadnji put!"
Laci (ozbiljno): "Hm, ne znam... Ne mogu ja tu puno napraviti... A kako se zove taj tvoj frend?"
Ja: "Ne mogu ti otkriti njegov indentitet... Nazovimo ga samo... Hmmm...
Čevap
Koji Pjeva!"
Laci: "E pa, Čevap je spušio."
Ja: "Naučite se da na vagu pravde ne stavljate težinu svojih strasti."


* trashtalking - ometanje protivnika glupom spikom (oprez: kažnjivo zakonom)
NAPOMENE: već uobičajeno: ovi tekstovi nastaju pomoću kompjutera i nargile; ništa ovdje napisano nema veze sa stvarnošću. Isprike svima onima koji bi se mogli naći uvrijeđenim stavljanjem u ovaj tekst, te svima onima koji bi se mogli naći uvrijeđenim jer u njega stavljeni nisu. Zapravo, isprika svima onima koji bi mogli nešto naći.

Još plz još baš je zanimljivo

Koji je to car. Očemo još!

ftk, kak je to sen đi uspio u zivotu? pitam zato jer bi mu mozda mogao vratit uslugu i navuc ga natrag, kak je i on tebi bacio navlakusu mozda mu samo treba poticaj. bas je car

nesto prelegendarno sto i dan danas izmami osmijeh.

FANAttIC je napisao/la:

ftk, kak je to sen đi uspio u zivotu? pitam zato jer bi mu mozda mogao vratit uslugu i navuc ga natrag, kak je i on tebi bacio navlakusu mozda mu samo treba poticaj. bas je car

dobro ajd, možda nije još potpuno uspio, al je na dobrom putu... čovjek prošao pola svijeta, završio faks, sad studira drugi, piše, snima filmove, svašta...
a međik mu je dopizdio, kao što bi valjda svima normalnima u neko doba trebao dopizdit...prečvrst je on da bi se ponovo navukao

PRVENSTVO HRVATSKE U MAGICU: the Gatheringu
(ili: kako sam postao džadž svjetskog glasa)
by Sen Đi




Toga sam dana, zajedno sa mojim prijateljem Filipom (roockie of the year), po drugi puta u relativno kratkom razdoblju od dva tjedna krenuo ka Močvari. Nakon odlično primljenog reporta sa prereleasa Apocalypse odlučio sam ponešto napisati i o Prvenstvu Hrvatske, iako na njemu nisam sudjelovao osobno zbog, hm, zdravstvenih razloga (mozak mi je premal da dobro igram Magic).

No tamo su bili mnogi moji prijatelji (Dražen Ježidić) pa sam vrlo rado došao bodriti ih i navijati za njih kad im je najteže (fraze poput "Onaj Zap u 7 krugu je bio fanastičan!" ili "Dobio bi ga da nije bilo mana screwa!" uvijek pale).

Kad smo tamo stigli zatekli smo neobično malo ljudi. Moja teorija da će sve biti prepuno klinaca primamljenih fondom nagrada od 1000$ je pala u vodu. Svi koji su tamo došli su i igrali, jedini gledatelj osim mene i Filipa, bio je Pavuna. Baš sam se sa njime trejdo kad je uletio Magdić i pitao hoće li tko biti smetlar. Pavuna i ja smo se samo pogledali "tip je lud" pogledom i
nastavili se trejdat. A onda je Magdić rekao da su smetlari zakon te da dobiju besplatan booster. Pokušao sam dignuti ruku, ali sam zaboravio kako se to radi, pa je jasno da je Pavuna postao smetlar. Dovraga! Dobio je vreću za smeće i metlu, te zadatak da okolo kupi prazne kesice boostera. Baš sam malo razmišljao što sam Bogu skrivio da se tako okrutno poigrao sa mnom, kada sam ga ugledao. Ma ne Boga, nego onog prokletog nitkova i silovatelja male djece, životinja, i leševa - Ladislava Župančića!

Da, upravo tako - pravi razlog zbog kojeg sam došao na Prvenstvo je bio taj što nisam vidio Lacija dva i pol tjedna, tj. od trenutka kad mi je obećao da će mi za prvi napisani report dati besplatan booster po izboru. Mene je to jasno oduševilo, pa jedan booster za tri dana i tri noći pisanja onog prokletog reporta je sasvim poštena nagrada (uočite profinjeni sarkazam u ovoj rečenici).
Mislim stvarno, da mi je barem dao majicu ili nešto takvo... (u nastavku ovog teksta vidjet ćete da su mi Međik majice neka vrsta fetiša).

Zato sam ja od Lacija bez srama zatražio booster Alfe ili Bete.
(Ja: "Laci, hoću Alfu ili Betu."
Laci: "Pa ti si s kruške pao! Kako da ti to nabavim pa to se više ne proizvodi!"
Ja: "Snađi se.")
Od toga se dana Laci nije pojavio u Estradi, nije mi odgovorio na nitijedan e-mail, a u telefonskom imeniku se vodi pod "preminuo". Ovo me zadnje nije niti pretjerano iznenadilo, jer, promislite malo, koliko Laci zapravo ima godina? 50? 60? No to nije važno, jer sam Lacija našao živog i zdravog.

Najprije sam mu se profesionalno unio u facu.

Onda sam se zaderao da kako mi još nije dao onaj besplatni booster za report sa prereleasea.Onda mi je on rekao da lagao, te da mi ga nikada nije niti namjeravao dati. Onda sam se ja zaderao da kako može biti tako zao i ružan, te da će se sutra probuditi mrtav na dnu Jaruna.Onda mi je on rekao da se smirim i obećao da ce mi dati cijeli box boostera. Onda sam ja rekao da je srce i otišao.

Kasnije sam shvatio da me opet zajebao.

~ 0 ~

Ovo "kasnije" čitaj "nakon pola sata" (već sam vam reakao da sam malo usporen) i odmah sam pošizio...
Ja: "LACI, SPALIT ĆU TI KUĆU I POKLATI FAMILIJU, DAVAJ VAMO TAJ BOOSTER!!!"

Kako se u međuvremenu već počelo draftat, Laci me je pozvao malo u stranu i rekao:
Laci: "Slušaj, stvarno mi je žao, imaš pravo, dat ču ti booster, samo mi nemoj sada tu raditi scenu!"
Ja: "RUŽNI LOPOVE!"
Laci: "Smiri se, evo čak ču ti dati da budeš džadž! (judge, op.a.)"
Moram vam priznati da sam u tom trenutku ostao bez teksta. To je bilo ispunjenje mojih dječaćkih snova, i Laci je to znao. No ipak sam bio oprezan...
Ja: "Oću li dobiti majicu?"
Laci: "Veliku."
Ja (nakon kraćeg rezmišljanja):
"Pristajem. A što je s boxom boostera za mene i mog prijatelja?"
Laci: "E sad, to ti baš ne mogu obečat..."
Ja: "Ah, u redu, i majica je dobra..."
Laci: "Super je, zar ne? Samo mi je na kraju dana moraš vratiti..."
E tu sam već htio ponovno šiznut, no ipak sam se uspio obuzdat, jer ako se pravo gleda, nije niti džadž biti loše. Zato sam ipak bezuvjetno pristao biti džadž te, nakon što sam mu obećao da se u majici neću oznojiti, proći Lacijevu kratku školu. Na brzinu mi je izrecitirao 4 pravila svakog dobrog džadža:

1. Kad si džadž, moraš ići bez veze u krug
2. Kad si džadž, moraš govoriti tako da te nitko ne razumije
3. Kad si džadž, ne moraš znati engleski
4. Ako nisi siguran - pobjednika odredi na random

Super, ništa preteško znači. A majicu ću mu već nekako maznut...

~ 0 ~

Mogu vam reći da biti džadž uopće nije loše. Samo se držiš prvog pravila, a kad te netko pozove primjenjuješ drugo. Sa prijezirom sam pogledao Pavunu, koji je baš ribao pod, te sam sa ponosom došetao do Filipa, koji je baš bio zauzet kopanjem oka, pa nije primjetio moju prekrasnu ljubičastu odoru.
"Filipe, smiješ me dotaknuti. Ja sam naime - džadž."
Pogledao me svojim patentiranim tupim pogledom, i zijevnuo. Nije mi se baš činio pretjerano impresioniran, pa je moja reakcija bila više nego razumljiva:
"NA POD I LJUBI MI NOGE, INAČE VIŠE NIKAD NEĆEŠ IGRATI MAGIC, OSIM U ZEMLJAMA TREĆEG SVIJETA!"
Tada njegovom oduševljenju nije bilo kraja.

"DŽADŽ!" - zaderao se Grga preko cijele sobe. Bilo je očigledno da treba pomoć. Moj prvi zadatak! Elegantnim korakom sam došao do Grge i glasom pravog muškarca ga upitao u čemu je problem. Grga mi je odmah ubrzano počeo da objašnjava situaciju: "Ja sam u prvom krugu izvadio zemlju, i rekao mu da igra. U drugom sam krugu opet izvadio zemlji i Scarred Pumu. Ja sam onda u trećem krugu izvadio..." "Kurčinu?" - ubacio sam, ali se Grga pravio da me nije čuo. "...zemlju i bacio moj Rushing River i kao target odredio
Glimmering Angela, a zatim i onog Kavua, ali je on onda platio jednu
plavu manu i rekao da Angel ne može biti target spellova i abillitya
do kraja kruga, pa da li se onda drugi dio River resolva, ili..."
"Fizla." - bio sam kratak, jer je već stvarno postajao dosadan. "I opomena za tebe."
Grga je već otvorio onu rupu na licu spreman da mi proturječi, ali sam ga presjekao pogledom kao zrelu lubenicu, pa je mirno zatvorio čvalje i pravio se da se ništa nije dogodilo.

U tom je trenutku DJ stavio da svira odlični South Park soundtreck, a i Lacijev je brat izvadio fotaparat, pa je bilo jasno da će se ovo pretvoriti u ludi tulum do rano jutarnjih sati. Čak je i Pavuna načulio uši, ali se onda brzo vratio pranju prozora.

Kad sam uletio Laci je već derao svoju treću pivu.
"O, pa to je naš mali džadž! Kako ide?" - pozdravio me začuđujuće prijateljski. Bilo je jasno da je popio tri pive previše. "Odlično, odlično!.." - rekoh mu - "...samo, ovaj, jel džadževa dužnost da podsjeti igrača da je zaboravio napast?..." Kad sam to izgovorio, Laci se primio za srce i pao na pod. "Isuse... Isuse... Pa ja ću dobit otkaz zbog ovog malog... DCI će mi dati otkaz, završit ću na ulici i umrijeti od gladi..." - nerazumljivo je mrmljao sa poda, a ja sam upozorio Cicivivididinija da je zaboravio spustiti zemlju.


~ 0 ~

Tada mi je palo na pamet da iskoristim priliku dok je Laci na podu te zbrišem sa majicom. Dok su ostali pomagali Laciju da se digne na noge, ja sam na vršcima prstiju izašao iz Močvare. Na izlazu sam još samo oprezno pozdravio Pavunu, koji je upravo čistio septičku jamu. A tada se preda mnom stvorio Laci. Ne pitajte me kako, ne znam ni sam, ali me primio za šiju i digao u zrak. "Hm, mislim da imaš nešto moje." - rekao je nekakvim kvazi-cool glasom.
"Četničku bradu?" - upitah ga zajedljivo, ali je to bila velika greška, jer sam se već sljedećeg trena našao na podu sa Lacijevim rukama oko vrata. "Nemoj, nemoj, dat ću ti sve rareove koje imam!" - skvičao sam moleći ga za milost.
"SMRT!" - kratko je i jednoznačno odgovorio.
"Laci, nemoj molim te, evo napisat ću ti još jedan report!" - odigrao sam na posljednju kartu. E, tu je već lagano olabavio stisak, jer je znao da mu je nakon što je objavio moj prvi report posjećenost stranice dvostuko porasla, a to je značilo i dvostruko više profita. Napokon mi je potpuno pustio vrat, i ja sam sa olakšanjem udahnuo zraka. "Hm, može, ali me u tom reportu moraš prikazati kao čovjeka dobrog srca i kao velikog Međikovca." - reče
mi. "Ma nema problema, tebe uopće nije teško prikazati velikim...." - izustio sam i odmah si zagrizao jezik. Sva sreća da nije skužio foru. "U redu onda, imamo dogovor, samo nemoj slučajno da se sazna da sam ti ja rekao da me tako prikažeš!" "Ma nema problema Laci! Nitko neće znati!" - rekao sam mu veselo i ustao sa poda. Došlo je vrijeme rastanka. "Pa Sen Đi, nisi ti ni tako loš!" - rekao mi je Laci smiješkajući se osmijehom koji je otkrivao jadno stanje njegovih zuba. "Nisi ni ti Laci..." - odgovorio sam mu -

"Samo...
Oznojio sam se..."

he he this brings back some good memories :-)

btw stvarno što je s Lacijem? Jel ga viđa tko iz Zagreba? Ili je posato Sen-Đijev mali od torbe na putu oko svijeta?

Jebote taj čovjek je stvarno pravi car, jedini mu je problem bio iznimno razgovjetno izražavanje kroz bradu ... majku ti milu jednom mi je u močvari počeo nešto objašnjavati ali nakon 5 minuta sam skroz zatilto ...rekoh sam sebi WTF koji je ovo jezik ...poslije su me uvjeravali da je to hrvatski :-)

ShuPac je napisao/la:

Jebote taj čovjek je stvarno pravi car, jedini mu je problem bio iznimno razgovjetno izražavanje kroz bradu ... majku ti milu jednom mi je u močvari počeo nešto objašnjavati ali nakon 5 minuta sam skroz zatilto ...rekoh sam sebi WTF koji je ovo jezik ...poslije su me uvjeravali da je to hrvatski :-)

prvu put sam ga vidio na prereleaseu sedme i kad je progovorio na brzom klingonskom nisam znao dal da ga pitam da sporije ponovi il da mudro sutim i nadam se da nije nesto vazno.

Gogogogogo postaj još!

Epic. Oćemo još ako ima.

Ocito sam ja jedni kojem su ti 'reportovi' dosadni? Jedino sto mi je zapravo zabavno kod reportova s magic turnira je sam gameplay, a u nijednom od ovih reportova nema nist o samoj igri nego se ismijavaju neki tamo ljudi. :/ Da mi je do toga, mislim da bi se naslo i boljeg stiva od ovoga.

Ma ok su. Malo jesu overrateani, ali su zabavni

Spirit Soldier je napisao/la:

Ocito sam ja jedni kojem su ti 'reportovi' dosadni? Jedino sto mi je zapravo zabavno kod reportova s magic turnira je sam gameplay, a u nijednom od ovih reportova nema nist o samoj igri nego se ismijavaju neki tamo ljudi. :/ Da mi je do toga, mislim da bi se naslo i boljeg stiva od ovoga.

ne bi rekao da se samo ismijavaju tamo neki ljudi...ismijava se cijeli međik kao igra, ismijavaju se igrači (može se primjenit na bilo koga, ne mora to biti laci) i sve skupa je po meni jako dobra sprdnja.
istina, nećeš iz tih reportova naučit kako biti bolji igrač, ali iskreno, mislim da za to većinu boli cvijet.
bolje štivo što se humora tiče sigurno možeš naći, al meni se čini da je ovo s obzirom na blisku nam temu vrlo dobro, pogotovo ako uzmeš u obzir da je to pisao klinjo od 14 godina.
ak ti se baš tolko ne sviđa, imaš temu "žestoka jaja", to je pravi humor i štivo za preporučit...

ftk je napisao/la:

Spirit Soldier je napisao/la:

Ocito sam ja jedni kojem su ti 'reportovi' dosadni? Jedino sto mi je zapravo zabavno kod reportova s magic turnira je sam gameplay, a u nijednom od ovih reportova nema nist o samoj igri nego se ismijavaju neki tamo ljudi. :/ Da mi je do toga, mislim da bi se naslo i boljeg stiva od ovoga.

ne bi rekao da se samo ismijavaju tamo neki ljudi...ismijava se cijeli međik kao igra, ismijavaju se igrači (može se primjenit na bilo koga, ne mora to biti laci) i sve skupa je po meni jako dobra sprdnja.
istina, nećeš iz tih reportova naučit kako biti bolji igrač, ali iskreno, mislim da za to većinu boli cvijet.
bolje štivo što se humora tiče sigurno možeš naći, al meni se čini da je ovo s obzirom na blisku nam temu vrlo dobro, pogotovo ako uzmeš u obzir da je to pisao klinjo od 14 godina.
ak ti se baš tolko ne sviđa, imaš temu "žestoka jaja", to je pravi humor i štivo za preporučit...

Vidim da ti to jako osobno shvacas.. Nadam se da te nisam rasplakao.

Spirit Soldier je napisao/la:

ftk je napisao/la:

Spirit Soldier je napisao/la:

Ocito sam ja jedni kojem su ti 'reportovi' dosadni? Jedino sto mi je zapravo zabavno kod reportova s magic turnira je sam gameplay, a u nijednom od ovih reportova nema nist o samoj igri nego se ismijavaju neki tamo ljudi. :/ Da mi je do toga, mislim da bi se naslo i boljeg stiva od ovoga.

ne bi rekao da se samo ismijavaju tamo neki ljudi...ismijava se cijeli međik kao igra, ismijavaju se igrači (može se primjenit na bilo koga, ne mora to biti laci) i sve skupa je po meni jako dobra sprdnja.
istina, nećeš iz tih reportova naučit kako biti bolji igrač, ali iskreno, mislim da za to većinu boli cvijet.
bolje štivo što se humora tiče sigurno možeš naći, al meni se čini da je ovo s obzirom na blisku nam temu vrlo dobro, pogotovo ako uzmeš u obzir da je to pisao klinjo od 14 godina.
ak ti se baš tolko ne sviđa, imaš temu "žestoka jaja", to je pravi humor i štivo za preporučit...

Vidim da ti to jako osobno shvacas.. Nadam se da te nisam rasplakao.

da...
malo sam pustio suzu, moram priznat...

imam jos dva članka (fotostripa) na temu "izbor za najmeđikovca godine", ali sam informatički analfabeta pa ne znam to stavit na forum
tak da grga, ak znaš i umiješ, pomozi