Prvo, Franjo, iznimno mi je drago da si me se sjetio kad si pisao gdje sve imaš prijatelje.
Podsjetilo me to na mnoštvo turnirčića u Puli, gdje sam stekao prijatelje s kojima komuniciram dosta često, s nekima od njih i surađujem, nevezano uz Magic, točnije, što se glazbe tiče.
Također me podsjetilo na prve Nationalse na koje sam došao, na GP Beč, ali i na najmanji turnir u Puli, od kojih svaki nosi određenu čar.
Čak sam otišao naći karte.
No, pišem ovo zbog par stvari, i sad ću malo biti bez dlake na jeziku (istina, ne znate me kao takvog, ali vremena i ljudi se mijenjaju).
Prvo da jednu stvar razjasnimo, neću navoditi nikakva imena ni pseudonime. Ali,
ako se netko prepozna negdje, neka me ne mrzi nego se preispita.
Odakle da počnem, pojma nemam. Ovo će biti možda malo zbrda-zdola.
Ne vidim u čemu je problem sa svima vama? Jebemu, svi imate isti cilj: igrati. Je li vam bitniji booster, lova, prestiž, štogod, je sekundarno. Znam da će se sad javiti barem netko i pljuvati me jer "postoji razlika između mene i drugih" (ili "nas i njih"). Iskreno, zaboli me hoćete li me popljuvati, ali možete malo šire pogledati na problem koji je nastao.
Koliko ja shvaćam postoji par načina rješenja:
1. mailovi WOTCu, poslani od strane velikog broja ljudi, bi trebali biti jednoj respektabilnoj kompaniji poput njih jedan lakmus papir koji se crveni, jedan čovjek koji iskače iz paštete, uglavnom, shvaćate me...
Tu bi se dakle plan sastojao od masovnog slanja mailova, ali to je loša ideja iz razloga što se mi, kao i svaki pravi balkanski narod, ne bismo uspjeli složiti oko načina izvođenja, pa bi netko sjebao nešto, onda se ispričavao ili uopće ne javljao. Naravno da bi bilo onih koji bi spremno odradili prethodno krvavo dogovoreno, ali ti bi bili u manjini.
2. revolucija, odnosno napad na sadašnje organizatore, u smislu aktivnog pritiska. Iako mi se ova metoda iz gorenavedenih razloga također ne čini previše razumnom, treba dodati da bi ta zahtijevala aktivan angažman, što se zasigurno ne bi dopalo svekolikom mnoštvu. Što me dovodi do idućeg prijedloga:
3. pasivni otpor. Neću komplicirati, vrlo je jednostavno. Svi prestanu dolaziti na turnire. Makar na neko vrijeme. Nitko ne javlja organizatorima, koji čitaju ovaj forum pa će i znati o čemu se radi, ništa. Jednostavno pustite da ono što propada i propadne. Kad se takvo stanje ustali, odnosno, kada bude evidentno da je stanje propalo, onda bi bilo potrebno organizirati nekakvu udrugu koja bi preuzela organizaciju, a i distribuciju. Svakako bi bilo poželjno da tu ulogu preuzmu osobe koje imaju povjerenje većine, a sukladno gorenavedenom, neću navoditi imena. Naravski da bi te osobe, pogonjene optimizmom i poznavanjem materije puno bolje vodile cijeli aparat vezan uz MtG, a još bi i bile nagrađene za svoj rad, kako povjerenjem ljudi, tako i financijski.
Čini mi se da bi ova ideja bila izvediva, budući da je stanje već takvo kakvo je, i da je prirodno da se nešto mijenja, pa tako i "šefovi" MtGa u Hrvatskoj.
Dakle, pustiti da odumre stara grančica, na čijem će mjestu izniknuti nova.
Jer dopustiti da se profita žedni ljudi bave organizacijom MtGa je, po meni, smiješno, kad se pogleda kamo su ga doveli. Ovakav bi način i njima dao do znanja da je ljudima dosta, a kad bi se odrekli MtGa, kolektiv bi ga prihvatio.
Dotle, postoje rješenja poput Onlinea za one željne kompetitivnog Magica.
Kad smo već kod zarade, istina je da Magic nikad neće doseći razinu prodaje jednog Yugioha, Pokemona, ili čega već što je popraćeno TV serijom, pa bilo to i "Natjecanje u jedenju govana TCG". Sada je pravo vrijeme da se ispričam za ružne riječi, jer znam da ima vas koji ćete pročitati sve što sam napisao, i vas koji me znate, i znate da nisam baš vičan ružnim riječima. Stoga, oprostite mi i znajte da mi se nisu omakle riječi neprimjerene jednom obrazovanom i uglađenom građaninu, a kakvim se smatram. Već naprotiv, tu su da pojačaju dojam.
Nadalje, ovo dijeljenje u grupice, kako sam rekao, nije poželjno. Dajte pokažite malo solidarnosti. Očito ima puno njih koji su razočarani i razmaženi puno previše da bi se žrtvovali (a pričamo o jako maloj žrtvi - par bodova ratinga). Nije sve tako teško, zar ste zaboravili onu pjesmicu iz osnovnoškolske lektire... "Kad se male ruke slože..."?
Mislim da nije teško malo se spustiti na zemlju, ponekad doći na FNM, rasturiti sve, pa u testanju među rundama pružiti nekom početniku šansu da vas pobijedi, da sam sebi kaže "uuuu, vidiš, nije nepobjediv". Jelda da nije teško? Ili je to preveliki udarac na ego? Mislim da nije. Tko zna, možda ćete se osjećati bolje?
Budite sigurni da će se taj početnik vratiti i možda jednog dana postati bolji, postati vaša nemeza.
Je li to zapravo problem? Strah od dolaska novih i boljih?
Još jedno:
tko se je rodio a da je već onda znao kvalitetno igrati Magic, nek prvi baci kamen.
Početna stranica 
Pretraľnik 
Latest images 
Registracija 
Login 
![[spike_6]-[QLC]](https://2img.net/u/3414/65/26/83/avatars/40-91.gif)
